Opis: Veoma lako se raspoznaje po nazubljenim krilima, belim mrljama sa gornje strane krila i beloj šari u obliku slova V sa donje strane krila. Uz nešto nepažnje se može zameniti sa
mnogobojcem i
žutonogim mnogobojcem, a pomalo nalikuje nekoliko sitnijih vrsta, kao što su
koprivar,
egejac i
belo ocilo.
Ekologija: Iako se mrki mnogobojac obično viđa duž puteva i čistina u listopadnim šumama (pretežno bukovim), izgleda da veći deo svog života provode u krošnjama. U literaturi se
trepetljika navodi kao česta biljka za prehranu gusenica, iako je poznato da se leptiri razvijaju na velikom broju biljaka iz rodova
Populus,
Salix,
Ulmus,
Betula,
Urtica… Izgleda da populacije ove vrste imaju redovne fluktuacije, bar kada je evropski deo areala u pitanju. Poznato je i da vrsta može lako nestati i ponovo rekolonizovati udaljena staništa, a kao glavni uzročnik njenog nestanka se navodi temperatura u zimskom i prolećnom periodu. Pri tome jedinke prezimljavaju kao odrasli, nakon čega postaju polno zrele, pare se i polažu jaja. Gusenica se razvija tokom proleća, a nova generacija odraslih se javlja sredinom godine.
Rasprostranjenost: Naseljava umerena područja Severne Amerike, Azije i Evrope. U Evropi je ovo retka vrsta koja zalazi u istočne i centralne krajeve kontinenta, pri čemu su nalazi često lokalni. Zapravo, vrsta se smatra izumrlom u dobrom delu zapadnoevropskog areala. I u Srbiji nije beležena nekoliko decenija, a nakon 2009. godine je Srbija među retkim državama gde se mrki mnogobojac može redovno videti. Beležen je u čitavom brdsko-planinskom području, a stabilne populacije postoje u okolini Majdanpeka sa Đerdapom, na Staroj i Suvoj planini, u podnožju Kopaonika…
Zakonska zaštita
DS, Aneks 2
DS, Aneks 4
Bern, Aneks 2
Bern rezolucija 6