Bizamski štakor je glodavac zdepasta tijela duljine 40 do 60 cm s dugim i blago spljoštenim repom koji je prekriven ljuskama. Ima gustu, kratku dlaku svjetlije do tamno smeđe boje. Dobro pliva i dugo roni. Gradi nastambe od vegetacije te kopa rupe u obalama i nasipima. Aktivan je tijekom cijele godine, ali manje zimi zbog nižih temperatura. Ženka koti do tri puta godišnje do devet mladih.Bizamskog štakora moguće je zamijeniti s dabrom (
Castor fiber) i barskom nutrijom (
Myocastor coypus), a razlikuje se od njih jer je manji i rep mu je bez dlaka te dug i spljošten dok je dabru širok i plosnat, a nutriji dug i cilindričan.
Naseljava područja uz vodna tijela (rijeke, potoci, jezera itd.) i močvarna staništa. Preferira staništa s mnogo vegetacije. Prirodno je rasprostranjen na području Kanade i SAD-a, a u Europu je unesen zbog uzgoja na farmama krzna. U Hrvatskoj je prvi put zabilježen 1932. godine i od tada se proširio cijelim teritorijem, poglavito uz rijeke Dunav, Sava, Kupa, Drava i Krka.
Prenosi mnoge nametnike, parazite i viruse koje mogu zaraziti druge životinje te uzrokuje štetu na obalama, okolnoj vegetaciji i poljoprivrednim kulturama.