Ognjičin bijelac jedan je od šest leptira iz roda
Pieris, koji dolaze u Hrvatskoj. Leptir je bijelih krila s crnim pjegama te crnim obojenjem na vrhovima unutarnje strane prednjih krila. Od drugih leptira istog roda razlikuje se po nekoliko karakteristika. Ognjjičin bijelac nema izražene crne žile (tj. ljušćice) na vanjskoj strani krila kakve imaju
Pieris napi/balcana. Obojenje na vrhovima krila mu se proteže niz krilo kao kod
P. brassicae. Međutim, razlikuju se po tome što se je kod
P. brassicae obojenje izraženije i dulje dok se kod ognjičinog bijelca ono proteže do ravnine prve mrlje na prednjem krilu te je često spojeno s njom preko crne žile. Kod ostalih vrsti bijelaca iz roda
Pieris (
P. ergane,
P. rapae) se navedeno obojenje ne proteže niz krilo. Biljke hraniteljice njegovih gusjenica su vazdazelena ognjica (
Iberis sempervirens) te gromotuljka (
Alyssoides utriculata). Odrasle jedinke se mogu zabilježiti od ožujka do rujna, dok se u toplijim regijama može zabilježiti tijekom cijele godine. Ognjičin bijelac ima više generacija godišnje te gusjenice prezimljavaju unutar kukuljice. Nastanjuje raznolika suha i topla stjenovita staništa s travnatom ili grmolikom vegetacijom te rubove šumskih područja. U Hrvatskoj je široko rasprostranjen te je najbrojniji u području mediteranske klime, dok drugdje dolazi sporadično. U zadnjih desetak godina ove vrsta se sve više širi diljem kontinentalne Hrvatske te je na nekim mjestima (primjerice okolica Zagreba) postala relativno česta.