Areal ove vrste proteže se od južnih dijelova Hrvatske na istok, sve do Irana. Kod nas je rasprostranjen južno od rijeke Neretve, na poluotoku Pelješcu i otocima kod Dubrovnika. Naseljava različita staništa s drvećem koja tijekom vrućih ljetnih dana osiguravaju dovoljno sjene, često i u selima. Na takvim ga se zasjenjenim staništima nalazi u društvu vrsta iz roda
Hipparchia te vrstama poput
velikog volovskog oka (Maniola jurtina) i
lugara (Pararge aegeria). Mediteranski okaš je relativno krupna vrsta leptira sa širokim krilima, koja tijekom leta sklapa slično nešto manjem
velikom volovskom oku. Prepoznatljiv je po karakterističnim, crnom bojom ispunjenim“okcima” na vanjskoj strani stražnjih krila, koja su vidljiva dok miruje na deblima ili stijenama. Uglavnom se opazi ako ga se uznemiri prilikom prolaska kroz njegova sjenovita staništa. Na sunce najčešće izlazi samo u dijelu dana s nižim temperaturama, dok je za najvrućeg dijela dana općenito manje aktivan. Leti u jednoj generaciji godišnje, a kod nas mu je vrhunac leta tijekom lipnja i srpnja. Prezimljuje u stadiju gusjenice, čije su biljke hraniteljice različite vrste iz porodice trava (
Poaceae).