Pucavac je danji leptir iz porodice plavaca (Lycaenidae) te je ujedno i najveća vrsta plavca koju možemo naći u Hrvatskoj. Unutarnja strana krila kod mužjaka je plavkasto-ljubičaste boje, dok su kod ženki rubovi krila znatno crniji nego li kod mužjaka. Može ga se zamijeniti s vrstama
Glaucopsyche alexis i
Cynaris semiargus od kojih se razlike po tome što na rubovima vanjske strane donjeg krila
I. iolas ima sive mrlje duž ruba krila. Pucavac je široko rasprostranjena vrsta, ali se javlja iznimno lokalno. Distribucija ove vrste vezana je uz njegovu biljku hraniteljicu drvoliku pucalinu (
Colutea arborescens) koju koristi i kao izvor nektara pa možemo vrlo često sresti odrasle leptire na njezinim cvjetovima. Nastanjuje suha i grmovita staništa najčešće na stjenovitom području i vapnenačkom tlu. Pucavac ima jednu generaciju godišnje te odrasle možemo zapaziti od kasnog travnja do lipnja. Ženke nedugo nakon parenja, piju nektar iz drvolike pucaline, a zatim polažu jajašca na cvjetnu čašku ili plod. Nakon otprilike 10 dana iz jajeta izlazi gusjenica koja buši rupicu u plodu te se hrani njegovim sjemenkama. Na kraju lipnja, gusjenice napuštaju plodove kako bi pronašle prikladno mjesto za kukuljenje. Kukuljica hibernira na tlu skrivena u kamenu, a osigurana je svilenim nitima kojima se veže uz podlogu. Na području Hrvatske ovu vrstu susrećemo u priobalnom pojasu te lokalno u zaleđu Dalmacije.