L. splendidula najbolje je proučavana vrsta nakon vrste
L. noctiluca. Ženke su blijedo – žute boje, dugačke 10 – 15 mm, svijetle jače od mužjaka. Mužjaci su duljine između 8-10 mm, imaju razvijenija krila, te lete kako bi locirali ženke koje se nalaze na stabljikama biljaka. Ženka se može uočiti po uparenim svjetlećim mrljama na trbušnim segmentima, pri čemu broj mrlja varira. Grabežljivci su puževa. Istraživanja su pokazala da mužjake privlači bilo koja svijetlost (crvena, plava, zelena i žuta), ali se prednost daje plavoj svjetlosti. Dodatna posebnost jest da mužjaci svijetle neprekidno ili pokazuju promjenu intenziteta svjetlosti. Njihova aktivnost svijetljenja započinje pri zalasku sunca pri čemu lete nisko iznad šumskog tla. Kada padne mrak lete više i neprekidno svijetle. Odrasle jedinke javljaju je početkom svibnja i lipnja, a vide se noću. Rasprostranjena je u središnjoj Europi.